Istina je da je bolje uzdati se u Boga nego u ljude, bonum est confidere in Domino, quam confidere in homine. Zato vam kažem: položite, prije svega, svoje pouzdanje u Boga, ali imajte povjerenja i u svoju braću. Svojom ljubavlju, svojim razumijevanjem, sijući oko sebe uvijek s dužnom razboritošću – ali punim rukama – sigurnost, učinite da ljudima bude teško, nemoguće, ne osjetiti se obveznima uzvratiti na otvorenu ljubav vašega ophođenja.

Istodobno, s poštovanjem i ljubavlju koje iskazujemo prema slobodi savjesti, tim apostolatom povjerenja i prijateljstva, uđite u život drugih – kao što je Isus Krist ušao u naš – i neumorno vršite prozelitizam: da se nitko s pozivom u Djelo ne bi mogao izgovarati poput besposlenih radnika iz prispodobe: quia nemo nos conduxit, jer im nitko ništa nije rekao.

Mislite, osim toga, na to da imamo pravo i dužnost osigurati ovoj našoj čudesnoj Obitelji svu djecu koju je Gospodin odredio od vječnosti: da bi trajala dokle god bude ljudi na zemlji, da bi Isus Krist uzeo u posjed tolike duše koje su gladne i žedne Boga.