Nije mi nakana u ovome pismu podrobno izložiti glavne zahtjeve našega poziva. Ipak, budući da sam se dao ponijeti svetim Ivanom kako bih vam govorio o potrebi žrtve u ispunjavanju volje Očeve, dopustite mi da vas sada podsjetim na nauk koji je isti apostol prenosio prvim kršćanima, koji su također željeli upoznati obveze svojega kršćanskog poziva.

To je pouka koja ima svu izvornu i trajnu aktualnost Evanđelja, koja je – po osobitoj Božjoj milosti – postala očitija našim očima snagom svjetla koje nam u dušu ulijeva naš duboki osjećaj božjeg sinovstva: ljubljeni, neću vam pisati novu zapovijed, nego staru zapovijed, koju ste primili od početka: stara zapovijed jest božanska riječ koju ste čuli. Pa ipak vam kažem da je zapovijed o kojoj vam govorim, a to je zapovijed ljubavi, nova zapovijed, koja je istinita u sebi samoj i u vama, jer je tama nestala i već svijetli istinsko svjetlo. Tko veli da je u svjetlu, a mrzi brata svojega, još je u tami. Tko ljubi brata svojega, u svjetlu ostaje i u njemu nema sablazni. A tko mrzi brata svojega, u tami je i u tami hodi, i ne zna kamo ide, jer mu je tama zaslijepila oči.

Naš je put, djeco moja, put ljubavi. Ljubavi prema Bogu, našem Ocu; iskrene, postojane i obzirne bratske ljubavi. Uvijek i u svemu morate živjeti ljubav, jer se i ljubav našega nebeskog Oca neprestano izlijeva u naša srca. Sjedinjeni u ljubavi Božjoj, consummati in unum, živeći Gospodinov mandatum novum, bit ćemo svjetlo i toplina Božja među ljudima, i jaki kao grad opasan zidinama: frater qui adiuvatur a fratre quasi civitas firma, brat kojemu brat pomaže jest kao utvrđen grad.