Sav naš rad ima, stoga, stvarnost i funkciju kateheze. Moramo prenositi nauk u svim sredinama; a za to se trebamo prilagoditi mentalitetu onih koji nas slušaju: dar jezika. Dar jezika koji nas obvezuje da govorimo sa sadržajem: doista, braćo, piše sveti Pavao, kad bih došao k vama govoreći jezicima, što će vam koristiti ako vam ne budem govorio poučavajući vas Objavom, ili znanjem, ili proroštvom, ili naukom?³⁸. Dakle, postoji obveza formiranja: obveza da se dobro doktrinarno formiramo, obveza da se pripremimo kako bi nas razumjeli; kako bi se, osim toga, oni koji nas slušaju poslije znali i izraziti.

Nastavlja sveti Pavao: ako jezik kojim govorite nije razumljiv, kako će se znati što govorite?: govorit ćete u vjetar. Dar jezika obvezuje nas da razumijemo druge. Opet je Apostol onaj koji poučava: ima na svijetu mnogo različitih jezika, i nema naroda koji ne bi imao svoj. Ako ja, dakle, ne znam što riječi znače, bit ću barbarin ili tuđinac onomu komu govorim, a onaj koji meni govori bit će barbarin meni³⁹.

Nije dovoljno prenositi nauk na apstraktan, odvojen način: prije sam vam rekao da je potrebno činiti najgorljiviju apologiju vjere, naukom i primjerom našega života, življenoga dosljedno. Moramo nasljedovati našega Gospodina, koji je činio i naučavao, coepit facere et docere⁴⁰: apostolat prenošenja nauka kljast je i nepotpun ako ga ne prati primjer. Postoji poslovica koja, s mudrošću naroda, vrlo jasno izriče to što vam govorim. A poslovica glasi: fra Primjer najbolji je propovjednik.