Djeco moja, nije to bilo ogovaranje, nisam zgusnuo boje; ispričao sam dio onoga što sam vidio, jer mi se učinilo potrebnim, kako bi se izbjegla sablazan onih koji se ne sablažnjavaju nad onima što kršćanstvo ili katolicizam drže službenim oruđem za svoje pothvate i svoje ambicije.

No ostavimo njih, pa promislimo polako što se krije u srži našega profesionalnog rada. Reći ću vam da je to jedna jedina nakana: služiti. Jer u svijetu je sada jasna važnost društvenog poslanja svih zanimanja: čak je i kršćanska ljubav postala društvena, čak je i obrazovanje postalo društveno.

Za sve što znači služiti bližnjemu postoji tehnika koju država nastoji uzeti u svoje ruke. Zato svatko od djece Božje u njegovu Djelu mora nadnaravno prožeti obavljanje svoga rada, svoga zvanja, služeći uistinu, s nadnaravnim smislom, bližnjemu, domovini, Bogu. Ako se izravno služi Crkvi – a ne crkvenim osobama – služite joj bez naplate; jer mnogo je svjetovnjaka koji ne rade za Crkvu ako im se ne plati. To je geslo koje vam dajem, ono koje smo primili od Boga: ne naplaćivati služeći Crkvi; plaćati, plaćati, plaćati, pa i dajući sav svoj život.