Ali Isus Krist nije nam dao samo primjer svete popustljivosti; dao nam je i posve jasan primjer svete nepopustljivosti u Božjim stvarima. Jer Isus ne popušta pred zabludom – oni strašni prijekori farizejima! – niti podnosi da se pred Njim nekažnjeno vrijeđa Stvoritelja. Promatrajte Kristovu svetu srdžbu pred zloporabom trgovaca u Hramu: ušavši u hram, stane izgoniti one koji su u njemu prodavali, govoreći im: pisano je: dom moj dom je molitve, a vi ste od njega načinili pećinu razbojničku⁹⁷.

Ni mi ne možemo podnositi da se Boga vrijeđa ondje gdje smo mi, ako to možemo spriječiti; bude li potrebno, upotrijebit ćemo i svetu prisilu, praćenu svom mogućom blagošću u načinu, i uvijek poštujući zakonitu slobodu savjesti. To jest, djelovat ćemo tako da bude jasno kako ne djelujemo zato da bismo branili osobne interese, nego samo iz ljubavi prema Bogu – zelus domus tuae comedit me⁹⁸, revnost za tvoj Dom izjeda mi utrobu – i iz ljubavi prema ljudima, koje želimo izvući iz zablude, kako bismo spriječili da nerazumno osude svoju dušu na propast.