Da biste otvorili prodor u savjesti ljudi, nakon tolikih stoljeća zablude ili zaborava kršćanskih dužnosti, morate biti prijatelji rada. Bez rada se nećemo posvetiti: to nije moguće, jer rad je materija koju trebamo posvetiti i oruđe za posvećenje.

Morate biti vjerni, morate biti jaki, morate biti poučljivi, potrebne su vam ljudske kreposti, veliko srce, odanost. Time od vas ne tražim ništa izvanredno; tražim jednostavno da glavom dodirujete nebo: imate pravo na to, jer ste djeca Božja. Ali neka vaše noge, neka vaša stopala budu čvrsto na zemlji, da proslavljate Gospodina, našega Stvoritelja, sa svijetom i sa zemljom i s ljudskim radom.

Već promatram, kroz sva vremena, kako i posljednje od moje djece – jer smo djeca Božja, ponavljam – djeluje profesionalno, s mudrošću umjetnika, sa srećom pjesnika, sa sigurnošću učitelja i s čednošću uvjerljivijom od rječitosti, tražeći – dok traži kršćansko savršenstvo u svome zanimanju i u svome staležu u svijetu – dobro čitavoga čovječanstva.