Dosad sam vas, predrage kćeri i sinovi moji, potaknuo da razmotrite neke vidove individualnog apostolata koji svatko od vas mora vršiti u vlastitoj sredini, u obavljanju svoga redovitog posla, svoje profesije ili zanata. Postoje, međutim, i druge vrste apostolata koje će s vremenom moja djeca vršiti po cijelome svijetu, udružujući se kao obični građani s drugim građanima, uvijek unutar zakona zemlje u kojoj rade.

Udruživat će se s drugim građanima – koji ne moraju uvijek biti katolici – kako bi zajedno razvijali profesionalni rad s izrazito apostolskom svrhom, to jest rad koji izravno služi tomu da se prenosi nauk – to je uvijek naš apostolat – premda nema isključivo duhovni karakter.

Redovito će biti riječ, primjerice, o kulturnim i dobrotvornim djelatnostima, o tisku, o filmu itd. To ne smiju biti službeno katolički pothvati, premda će moći biti pokoja iznimka, ako se to pokaže prikladnim. No općenito moraju imati isto obilježje kao osobni apostolat moje djece, o kojem sam vam upravo govorio: jer bit će riječ o profesionalnom, svjetovnom i laičkom radu, koji obavljaju građani među sebi jednakima. Problem nije u tome da se nazivamo katolicima, nego da to budemo, kako u pojedinačnom djelovanju, tako i u zajedničkim pothvatima.