Kuće i Centri koji su materijalno sjedište – domicil – tih korporativnih djela redovito neće biti naši. Iz mnogih razloga to nije uputno; a osim toga, ne bi ni moglo biti, jer smo siromašni: Djelo je siromašno sada, na počecima, i bit će siromašno uvijek, jer Gospodin nikada neće prestati od nas tražiti više apostolskih pothvata, više inicijativa, više izdataka u novcu i u ljudima u svojoj službi. Radit ćemo u unajmljenim kućama, ili u državnim zgradama, ili na mjestima koja budu u vlasništvu nekoga društva što ga čine neka moja djeca i drugi građani koji nam žele pomoći.

Budući da smo siromašni, kćeri i sinovi moji vodit će te poslove s vrlo velikim osjećajem odgovornosti, pred Bogom. U svakoj okolnosti koja se pojavi, a nije izričito predviđena u konkretnim normama koje postupno dajem, vodit će ih ona formula, ono sigurno mjerilo koje ste od mene toliko puta čuli: činit će ono što bi u istim okolnostima učinio otac ili majka brojne i siromašne obitelji.

Ta korporativna djela, govorio sam vam, isključuju svaku drugu svrhu koja ne bi bila čisto duhovna i apostolska: zato je moguće i potrebno da Djelo – čija je svrha isključivo nadnaravna – preuzme odgovornost za sigurnost njihova katoličkog nauka. Neće širiti korporativni nauk ni korporativna mišljenja u vremenitim pitanjima, jer takav korporativni nauk – rekao sam vam to tisuću puta – ne postoji, ne može postojati. Korporativno nemamo vlastitih mišljenja – svatko ih, dakako, može imati – imamo samo vjerovanja: nauk Crkve koji prihvaćamo bez zadrške i koji je jedino što nas ujedinjuje.