Ne želim time ustvrditi da su svi građani nekršćani nedostojni ili nesposobni, ni da svi vi morate iz dana u dan sudjelovati u političkim bojevima. Mnogima će – većini – biti dovoljno da imaju siguran kriterij u svemu što se tiče Crkve; da znaju prenositi zdrav nauk – koji nije politički, nego vjerski – svojim prijateljima i kolegama; i, napokon, da ispravno vrše svoje građanske dužnosti kada to od njih zatraži vlada njihove zemlje.

Drugi će pak imati sklonost da se posvete političkim pitanjima; oni neće biti politikanti, koji žive samo od smicalica i nagodbi kako bi sebi osigurali položaj, od kojega se hrane, u javnom životu svoje domovine, sposobni prodati prava prvorodstva za zdjelu leće⁷¹*, nego ljudi koji svome profesionalnom životu pridružuju žar služenja – nikada gospodarenja – svojim sugrađanima, u političkom životu ili u sindikalnim organizacijama.

Svima vam kažem: vi koji imate politički poziv, djelujte slobodno na tom području, ne odričući se prava koja vam kao građanima pripadaju; i tražite ondje svoje posvećenje, dok služite Crkvi i domovini, promičući opće dobro za sve na način koji vam se čini najprikladnijim, jer u vremenitim stvarima nema dogmi.

Vi ostali, uvijek vjerno ispunjavajte svoje dužnosti i zahtijevajte da se poštuju vaša prava. I svi djelujte slobodno, jer je svojstveno našemu osobitom božanskom pozivu da se posvećujemo radeći u običnim poslovima ljudi po glasu vlastite savjesti, osjećajući se osobno odgovornima za svoje slobodno izabrane djelatnosti, unutar vjere i morala Isusa Krista.