Tko ne vidi apostolsku i nadnaravnu djelotvornost prijateljstva, zaboravio je Isusa Krista: više vas ne zovem slugama, nego prijateljima⁴⁵. I prijateljstvo s njegovim apostolima, s njegovim učenicima, s obitelji iz Betanije: s Martom, Marijom i Lazarom. I one prizore koje nam pripovijeda sveti Ivan prije Lazarova uskrišenja, ono et lacrimatus est Iesus⁴⁶*: zaboravlja riječi pune pouzdanja dviju sestara kada Isusu Kristu žele javiti Lazarovu bolest, pa mu šalju ovu poruku: Gospodine, evo, onaj koga ljubiš bolestan je⁴⁷.

U Pismu postoji, kćeri i sinovi duše moje, mnoštvo tekstova u kojima se govori o prijateljstvu, ali reći ću vam samo jedan, koji se pojavljuje u Prvoj poslanici svetoga Petra; u V. poglavlju, retku 13, kada ga, govoreći o Marku, naziva: Marcus filius meus.

Odanim i nesebičnim prijateljstvom apostolat primjera postaje djelotvorniji; ali primjer treba davati uvijek, ne samo prijateljima, nego i onima koji nas ne poznaju, pa i onima koji su nam neprijateljski raspoloženi. Primjerom svatko od vas postaje drugi Krist, qui pertransiit benefaciendo et sanando omnes⁴⁸, koji je prošao čineći dobro i ozdravljajući sve.