Sjetite se onoga pitanja svetoga Petra Gospodinu, nakon što je Isus protumačio prispodobu o ocu obitelji koji bdije nad svojom kućom. Upitao je sveti Petar: Gospodine, govoriš li tu prispodobu za nas ili jednako za sve? Gospodin mu je odgovorio: što misliš, tko je onaj vjerni i razboriti upravitelj koga njegov gospodar postavlja za nadstojnika svoje družine, da svakomu u svoje vrijeme dijeli mjeru pšenice ili prikladnu hranu?⁵⁶

Dakle, svi mi koji tvorimo Djelo obvezni smo dijeliti svima koji nas okružuju hranu Božje riječi, Božjega nauka. I tada će se i na nas izravno odnositi ono što je Učitelj rekao, kao obećanje nagrade: blago onome sluzi kojega njegov gospodar, kad se vrati, nađe da tako vrši svoju dužnost⁵⁷*. Ovo dijeljenje nauka, primjerom, riječju, pismeno, kroz prijateljstvo itd., ovo poučavanje moramo vršiti s diskrecijom, kako se od Isusa ne bi udaljili oni koji sporije shvaćaju.

Imajte na umu što o Njemu pripovijeda sveti Matej: et sine parabolis non loquebatur eis⁵⁸, prilagođavao se mentalitetu sredine. Rekao sam da se moramo prilagoditi sredini, ali ne suobličiti se ozračju, svjetovnom ozračju: postoji opasnost da se suobličimo, iz kukavičluka, iz komotnosti ili – žalosno je – da bismo zadovoljili zle strasti. I tada se pridružujemo skupini malodušnih. Ne! Nije to put; neka se za nas ne kaže: oni su od svijeta, i zato govore jezikom svijeta⁵⁹, nego ono što je Isus rekao svome Ocu: kao što si ti mene poslao u svijet, tako sam i ja njih poslao u svijet⁶⁰.