Postoje u Evanđelju dva lika koji su – u času općega kukavičluka – hrabri: Josip iz Arimateje, koji je bio Isusov učenik, premda potajni; i jedan bogat čovjek, Nikodem. Usred toga općeg užasa, te napuštenosti u kojoj je ostao Krist Isus, okružen samo ženama – svojom Majkom, onim svetim ženama – i jednim mladićem – Ivanom –, oni, koji su se skrivali dok je Učitelj živio, ponovno se pojavljuju, kako nam pripovijedaju evanđelisti. Josip, da zamoli Pilata neka mu dopusti uzeti Tijelo. Nikodem, da donese smjesu smirne i aloja, oko sto libara: to bi bilo prilično mnogo novca.

Ipak, premda su se s Isusom družili i ljubili ga, sjetite se onoga odlomka svetog Ivana u III. poglavlju, od prvoga do desetoga retka, kad Gospodin kaže Nikodemu: nisi quis renatus fuerit denuo, non potest videre regnum Dei; tko se ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstva Božjega ili imati udjela u njemu. Nikodem odgovara: quomodo potest homo nasci, cum sit senex?; kako se čovjek može roditi kad je star? Neću vam ovdje ponavljati cijeli odlomak. Nikodem nije bio neznalica. Isus ga pita: tu es magister in Israël et haec ignoras? Nisi quis renatus fuerit, poučavao je Učitelj, ex aqua et Spiritu Sancto non potest introire in regnum Dei; ti si učitelj u Izraelu, a ne znaš te stvari?; tko se ne rodi po krštenju vodom i Duhom Svetim, ne može ući u kraljevstvo Božje. A na drugome mjestu: sic est omnis qui natus est ex spiritu, to isto biva s onim tko je rođen od duha.