Vidite, djeco duše moje, kolika je potreba formirati katolike s određenim ciljem: privesti ih jedinstvu u bitnim stvarima, ostavljajući im ujedno da se služe svojom zakonitom slobodom, s ljubavlju i razumijevanjem prema svima, u vremenitim pitanjima. Sloboda: nikakvih više dogmi u stvarima mišljenja.

Nije u skladu s dostojanstvom ni sa samom psihologijom ljudi to samovoljno utvrđivanje nekakvih apsolutnih istina ondje gdje svatko nužno mora promatrati stvari sa svojega gledišta, prema svojim posebnim interesima i s vlastitim osobnim iskustvom. Uostalom, jedna jedina stranka – nužna posljedica toga što je uvedena samo jedna moguća opcija – ne može dugo voditi javni život jedne zemlje, jer se na kraju istroši, na kraju izgubi naklonost i povjerenje ljudi, makar upravljanje u cjelini bilo pozitivno i makar ne bilo nemoralnosti. Iskreno mislim da stvari tako stoje, ali se mogu varati: ne bi bilo prvi put.