To je moj duh, i to mora biti vaš duh, kćeri i sinovi moji. U Djelo ne dolazite ništa tražiti: dolazite se predati, odreći se, iz ljubavi prema Bogu, svake osobne ambicije. Svi moraju nešto ostaviti žele li biti djelotvorni u Kući i raditi kako Bog od nas traži, kao vjerni magarčić, ut iumentum! Jedina je ambicija vjernoga magarčića služiti, biti koristan; jedina nagrada koju očekuje ona je koju mu je Bog obećao: quia tu reddes unicuique iuxta opera sua¹¹³, jer Gospodin nagrađuje svakoga prema njegovim djelima.

Djeco duše moje: nalazite se ovdje, u Djelu, jer je Gospodin stavio u vaše srce čistu i velikodušnu želju za služenjem; istinsku revnost, koja čini da ste spremni na svaku žrtvu, radeći u tišini za Crkvu, ne tražeći nikakvu ljudsku nagradu. Ispunite se tim plemenitim ambicijama; učvrstite u svome srcu to sveto raspoloženje, jer posao je golem.

Moramo moliti Boga, našega Gospodina, da poveća našu žarku želju za služenjem, jer messis quidem multa, operarii autem pauci¹¹⁴; jer radnika je malo, a žetve mnogo: more apostolskoga rada nema obala, a u svijetu je tako malo duša koje žele služiti! Razmislite što bi se dogodilo kada se mi, koji želimo služiti, ne bismo predali posve.

Djeco moja, život je naš kratak, malo imamo vremena za život na zemlji, a upravo tada možemo Bogu iskazati ovu službu. Kaže pjesnik: _kad bljesne munja, rađamo se, i sjaj joj još traje kad umiremo, tako je kratak život!¹¹⁵*_ Bolje to piše psalmist: homo, sicut foenum dies eius, tamquam flos agri, sic efflorebit¹¹⁶; čovjek, čiji su dani kao sijeno, procvast će poput poljskoga cvijeta, koji se rađa s prvim poljupcem sunca, a noću vene. Zato nam sveti Pavao kaže: tempus breve est¹¹⁷, gotovo da nemamo vremena!