Doista, ujedinjuje nas samo nauk svete Crkve Božje, božanski poziv i želja da joj služimo kao njezina vjerna i zahvalna djeca. To je naša nadnaravna ambicija, koja se upravo najviše protivi svakoj ljudskoj ambiciji, svakoj težnji za osobnom koristi. Ne radimo da bismo se uzvisili, nego da bismo nestali i da bismo, svojom žrtvom, postavili Krista na vrhunac svih ljudskih djelatnosti.

Naše je geslo ono Krstiteljevo: illum oportet crescere, me autem minui¹⁰⁵; treba da Krist raste, a ja da postanem malen. Zato je naša najveća ambicija – prava slava Djela – živjeti bez ljudske slave, da samo Bogu ide slava, soli Deo honor et gloria¹⁰⁶.

Već smo promotrili primjer Isusa Krista. Pogledajmo ga još jednom, vraćajući se na jedan divan tekst svetoga Pavla, koji sam vam citirao drugom prigodom: …ne smijemo se dati ponijeti ljudskim ugađanjem samima sebi… Jer Krist nije tražio vlastito zadovoljstvo, nego je, kao što je pisano, govorio svome Ocu: poruge onih koji su te vrijeđali padoše na mene¹⁰⁷.