Božje je sinovstvo jasno. Oni ga nisu razumjeli. Zahvaljujte, jer znate da ste prava djeca Božja, jer znate, kako piše sveti Ivan, da je Bog pravedan; i jednako tako znate da je onaj tko živi po pravednosti, vršeći kreposti, zakoniti sin Božji³².

Nastavit ću vas opominjati sa svetim Ivanom: gledajte kako je nježnu ljubav prema nama imao Otac, hoteći da se zovemo djecom Božjom i da to doista budemo. Preljubljeni, mi smo već sada djeca Božja³³. Sveti nas Pavao utvrđuje u ovom vjerovanju kad piše: dolikovalo je da onaj Bog, za kojega i po kojemu je sve, kada je imao privesti mnoge posinjene sinove u slavu, po muci i smrti usavrši ili žrtvuje začetnika i uzor spasenja tih istih sinova, Isusa Krista, Gospodina našega. Jer onaj koji posvećuje i oni koji bivaju posvećeni, svi od jednoga vuku svoje podrijetlo, to jest svi imaju ljudsku narav. Zbog toga se ne stidi nazivati ih braćom, govoreći: navješćivat ću ime tvoje braći svojoj: usred Crkve pjevat ću ti hvale. I na drugome mjestu: ja ću u njega staviti sve svoje pouzdanje. I dodaje: evo mene i djece moje, koju mi je Bog dao³⁴.