Ipak, ima onih koji nas ne razumiju, a neki čak i s ispravnom nakanom: vjeruju da će Crkva izgubiti ugled ako naša buduća djela, naši poslovi, naše zadaće ne budu nosili pridjevak katoličkih. To se mišljenje ruši samo od sebe, nema nikakve snage, jer će svi vidjeti da će posao obavljati katolički građani; i da će, prema tome, njihova zadaća ići na čast Crkvi. Drugi misle da ćemo tako biti manje podložni crkvenoj vlasti: bit ćemo podložni kao malo tko. Uvijek želimo živjeti i nastojimo živjeti unutar odredaba kojima se kršćani moraju podvrgavati.

Želio bih da te osobe, koje nas gotovo na samim počecima našega rada ne razumiju, otvore Sveto pismo, Knjigu Postanka, XXXII. poglavlje, i vide mjere koje je poduzeo Jakov kad se pobojao da će njegov brat Ezav uništiti njegovu obitelj i njegova bogatstva. Pismo pripovijeda da je od ljudi svojega tabora i od svojih stada načinio dvije skupine, tako da jedna ide na jednu, a druga na drugu stranu; i razborito je pomislio: ako Ezav udari na jednu skupinu, druga će se spasiti.

Premda nije to razlog zbog kojega je Gospodin podigao Djelo – razlog je podsjetiti sve ljude na njihovu dužnost svetosti, po njihovu običnom radu u svijetu, u njihovu zvanju i u njihovu staležu –, pa i ako to nije razlog, nitko mi neće moći zanijekati da okolnosti današnjice, kao i sve okolnosti prošlih stoljeća – a od vremena koja dolaze ne možemo očekivati više –, čine da odluku koju je donio Jakov prosuđujemo vrlo razboritom.