Ali vratimo se Djelu i vama, djeco moja. Već znate da se i ja, poput našega Gospodina, rado služim prispodobama, posežući ponajprije za onim slikama ribolova – lađama i mrežama – koje imaju tako evanđeoski okus. Mi smo poput riba uhvaćenih u mrežu. Ulovio nas je Gospodin mrežom svoje ljubavi, među valovima ovoga našeg uzburkanog svijeta; ali ne zato da nas izvuče iz svijeta – iz našega okružja, iz našega običnog posla – nego zato da, budući od svijeta, budemo ujedno potpuno njegovi. Non rogo ut tollas eos de mundo, sed ut serves eos a malo⁷²; ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od zla.

Osim toga, ta mreža, koja nas sjedinjuje s Kristom i drži nas sjedinjene među nama samima, vrlo je široka mreža, koja nas ostavlja slobodnima, s osobnom odgovornošću. Jer mreža je naš zajednički nazivnik – posve malen – kršćana koji žele služiti Bogu u njegovu Djelu; ona je katolička formacija, koja nas vodi da s najvećom vjernošću prihvaćamo Učiteljstvo Crkve.

Budući da smo slobodni kao ribe u vodi, i budući da smo uhvaćeni u Kristovu mrežu, ne miješamo Crkvu s osobnim pogreškama bilo kojega čovjeka, i ne dopuštamo da itko naše vlastite osobne pogreške miješa s Crkvom. Nitko nema pravo uplitati Crkvu u politiku, u više ili manje uspješno, i uvijek mišljenju podložno, političko djelovanje svakoga pojedinca: to je vrlo komotno i vrlo nepravedno. Isto tako nitko nema pravo uplitati Djelo u pogreške ili uspjehe svakoga od vas.