Mi moramo imati duboko usađene, u svome životu duša predanih služenju Gospodinu, one njegove riječi: pazite da svoja dobra djela ne činite pred ljudima zato da vas oni vide; inače nećete primiti plaće od svoga Oca koji je na nebesima⁸⁰.

Bogoslovna krepost nade daje nam tako veliko cijenjenje nagrade koju nam je obećao Bog, naš Otac, da nismo spremni izložiti se opasnosti da je izgubimo zbog nedostatka kolektivne poniznosti; ne želimo da se na nas primijene, zato što smo tražili pljesak ljudi, one druge Isusove riječi: amen, dico vobis, quia receperunt mercedem suam⁸¹; već su primili svoju plaću. Žalosna li posla!

Zato ne želimo da nas hvale niti da nas razglašavaju: želimo raditi tiho, s poniznošću, s unutarnjom radošću – servite Domino in laetitia⁸² –, s apostolskim oduševljenjem koje se ne kvari upravo zato što se ne razlijeva u razmetanju, u pompoznim manifestacijama. Želimo da u svim zanimanjima, u svim ljudskim poslovima, postoje odabrane skupine muškaraca i žena koji, bez zastava na vjetru i bez upadljivih etiketa, žive sveto i utječu na svoje kolege na poslu i na društvo, za dobro duša: to je isključiva revnost Djela.