Budući da smo djeca Božja, naša najveća ljubav, naše najveće poštovanje, naše najdublje štovanje, naša najpokornija poslušnost, naša najveća privrženost moraju pripadati i Zamjeniku Boga na zemlji, Papi. Mislite uvijek na to da nakon Boga i naše Majke, Presvete Djevice, u hijerarhiji ljubavi i autoriteta dolazi Papa. Zato mnogo puta kažem: hvala ti, Bože moj, za ljubav prema Papi koju si stavio u moje srce.

Imajmo, dakle, puno, potpuno pouzdanje u Crkvu i u Petra. Ja ga nisam prestao imati, premda su neke osobe nastojale, bolje ćemo reći, đavao je nastojao preko stanovitih ljudi sijati nepovjerenje i sjene, kako bi pokušao umanjiti u meni – ne postigavši to – ovo pouzdanje i ovu ljubav.

Djeco moja, ispričat ću vam ovu malu zgodu. Toliko će mi radosti dati ako je netko od vas, kad uzmogne, proživi: već godinama, na ulici, svakoga dana, molio sam i molim dio krunice za uzvišenu Osobu i na nakane Rimskoga prvosvećenika. U mašti se stavljam uz Svetoga Oca dok Papa slavi misu: nisam znao, niti znam, kakva je Papina kapela, i, kad završim svoju krunicu, obavim duhovnu pričest, želeći iz njegovih ruku primiti Isusa u Presvetom Sakramentu.

Neka vas ne čudi što u meni pobuđuju svetu zavist oni koji imaju sreću biti uz Svetoga Oca i tjelesno, jer mu mogu otvoriti srce, jer mu mogu iskazati poštovanje i ljubav.