Katkad vam se prizor može učiniti obeshrabrujućim: jer ćete zamijetiti ljudsku malenost svojega napora pred čitavim svijetom koji ne poznaje razumijevanje. Imate pravo: rečeno je da svijet uvijek završi podijeljen na dvije polovice, i jedna se posveti tome da ogovara drugu. Ali upravo zato što je nesloge i nerazumijevanja napretek, Bog nas hoće na svim ljudskim putovima, da osobno živimo Kristovo razumijevanje i da učimo druge da ga žive.

Ne kanimo sve promijeniti u nekoliko dana. Reći ću vam i više, nešto što žalosti: možda mi kršćani nikada nećemo uspjeti potpuno uspostaviti na zemlji to ozračje jedinstva. Ali to ne priječi da nam taj cilj bude pred očima: stići ćemo, budemo li vjerni – poučljivi Božjoj milosti – dokle Bog htjedne; dakako, mnogo dalje nego što bismo ikada mogli sanjati.

Ako me pitate za sredstva kojima se postiže taj cilj ljubavi, odgovorit ću vam da ih imate u našim osobitim apostolskim načinima, koji su naravna očitovanja nadnaravnoga duha Djela. Najprije, kao što znate, rad prijateljstva i povjerenja među mladima svih društvenih slojeva, koji su nada, koja sada sazrijeva, sutrašnje stvarnosti.

Zatim, postojano prakticiranje kreposti suživota, prikazujući Bogu s radošću, a da se ne primijeti, neizbježna trenja s različitim karakterima, mentalitetima, ukusima: cum omni humilitate et mansuetudine, cum patientia supportantes invicem in caritate⁸⁷; sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću podnoseći jedni druge u ljubavi.