Služiti, dakle; jer apostolat i nije drugo. Vlastitim snagama ne možemo ništa na nadnaravnom području; ali, kao Božja oruđa, možemo sve – omnia possum in eo, qui me confortat!¹¹⁸: sve mogu u Onome koji me jača! –, jer je On u svojoj dobroti odredio da se posluži ovim nesposobnim oruđima. Tako apostol nema drugoga cilja nego pustiti Gospodina da djeluje, staviti se na raspolaganje, kako bi Bog izvršio – po svojim stvorenjima, po izabranoj duši – svoje spasiteljsko djelo.

Apostol je kršćanin koji se osjeća ucijepljen u Krista, poistovjećen s Kristom, po krštenju; osposobljen boriti se za Krista, po potvrdi; pozvan služiti Bogu svojim djelovanjem u svijetu, po udjelu u Kristovoj kraljevskoj, proročkoj i svećeničkoj službi, koja ga čini prikladnim da vodi ljude k Bogu, da ih poučava istini Evanđelja i da ih suotkupljuje svojom molitvom i svojim okajanjem.

Kršćanin spreman služiti jest vođa, učitelj i svećenik svojoj braći ljudima, budući za njih drugi Krist, alter Christus, ili bolje, kako vam običavam govoriti, _ipse Christus¹¹⁹*_. Ali – naglašavam – radi se o tome da ne obavljamo osoban posao, da nemamo osobnih ambicija; radi se o tome da služimo Kristu, kako bi On djelovao; i da služimo također ljudima, jer Krist nije došao da bude služen, nego da služi: non venit ministrari, sed ministrare¹²⁰.