Moramo ići sa svima, ako je potrebno, do samih vrata pakla: dalje ne, jer ondje se ne može ljubiti Isusa Krista. Privući ćemo ih svojim odanim prijateljstvom, primat ćemo u vlastite domove čak i one najudaljenije. Zato će dio našega preljubljenoga apostolata ad fidem – koji će u svoje vrijeme, ne sumnjam, dobiti službeno odobrenje – biti da našim nekatoličkim prijateljima dopustimo prisustvovati činima bogoslužja u našim oratorijima; ne olakšavajući im previše, čineći da to sami požele, tako da se naglasi osobna sloboda, koja je glavno obilježje naših apostolata.

Da bismo olakšali taj rad, više je u skladu s našim duhom da svojim Centrima ili svojim kućama ne dajemo imena koja bi mogla imati agresivan ili vojnički smisao, smisao pobjede ili slave: Deo omnis gloria!, Bogu sva slava! Premda bez poteškoće poštujem to da drugi misle i djeluju drukčije, imajte uvijek na umu da mi, djeca Božja, u njegovu Djelu, ne trebamo nasilje; osjećamo se zaštićenima božanskom Providnošću i možemo reći, nakon što smo to toliko puta iskusili: in umbra manus suae protexit me¹⁰⁴, Gospodin me pokrio sjenom svoje ruke.