Govorili smo o služenju: najbolja usluga koju možemo učiniti Crkvi i čovječanstvu jest prenositi nauk. Velik dio zala koja pogađaju svijet dolazi od nedostatka kršćanskoga nauka, čak i među onima koji žele ili naizgled žele izbliza slijediti Isusa Krista. Jer ima ih koji se, umjesto da prenose dobar nauk, služe neznanjem drugih kako bi sijali zbrku. Tako se dolazi čak do nijekanja postojanja naravnoga zakona, koji je Bog utisnuo u svaku dušu. I ozračje svijeta ispunja se vjerskom ravnodušnošću, koja u stvarnosti nije drugo doli neznanje ili preuzetnost; nije to sotonski non serviam, nego najpotpunije pomanjkanje svjetla.

Ima ljudi koji se izdaju za mudrace i tvrde da su vjera i znanost oprečne stvari, da se otvorio ponor koji se čini nepremostivim: to je vladavina materijalizma u svim njegovim oblicima. Ali taj ponor zna premostiti, ispuniti, svaka pobožna osoba. Mi, djeca Božja u njegovu Djelu, moramo nastojati, s milošću Gospodnjom i studijem, da ta suprotnost nestane, čineći svjetovnom znanošću, sjedinjenom s teološkim znanjem i primjerom našega života, apologiju vjere.