Zato katkad, kćeri i sinovi moji, nećemo imati drugog izbora nego da i sami prođemo kroz neugodan trenutak i da ga priuštimo drugima, kako bismo im pomogli da budu bolji. Ne bismo bili apostoli kad ne bismo bili spremni na to da naše postupanje krivo protumače i da reagiraju na neugodan način.

Moramo se uvjeriti da su sveci – mi se ne smatramo svecima, ali to želimo biti – nužno neugodne osobe, muškarci ili žene – moja sveta Katarina Sijenska! – koji su svojim primjerom i svojom riječju neprestani povod nemira za savjesti upletene u grijeh.

Za one koji ne žele imati čist život, naša tankoćutnost u čuvanju srca nužno mora biti poput prijekora, poput poticaja, koji dušama ne dopušta da se zapuste ili uspavaju. Dobro je da bude tako; onaj moj sin koji ne bi htio izazivati te reakcije u dušama onih koji ga okružuju, koji bi želio uvijek ispasti simpatičan, neće moći ni sam izbjeći uvredu Boga, jer će postati suučesnikom nereda drugih. Živite tako da možete reći: inflammatum est cor meum, et renes mei commutati sunt: zelus domus tuae comedit me⁹⁹; raspaljuje se moje srce i potresa se moja utroba: jer me izjeda revnost za tvoj dom.