Da biste bili djelotvorni, morate stoga raditi prirodno, bez spektakla, ne nastojeći privući pozornost, prolazeći neopaženo, kao što neopaženo prolazi dobar otac koji kršćanski odgaja svoju djecu, dobar prijatelj koji drugom svojem prijatelju daje savjet pun kršćanskoga smisla, industrijalac ili trgovac koji se brine da njegovi radnici budu zbrinuti u duhovnome i u materijalnome.

Morate raditi – dakle – tiho, ali bez tajni i tajanstvenosti, kojima se nikada nismo služili i nikada se nećemo služiti: jer nisu potrebne za služenje Bogu, a osim toga odbijaju osobe koje imaju jasnoću u savjesti i u ponašanju. Tiho: s osobnom poniznošću tako dubokom da vas nužno vodi k tome da živite kolektivnu poniznost, da nitko od vas ne želi za sebe primati poštovanje i priznanje koje zaslužuju Djelo Božje i sveti život svoje braće.

Ta kolektivna poniznost – koja je herojska, i koju mnogi neće razumjeti – čini da oni koji pripadaju Djelu prolaze skriveni među sebi jednakima u svijetu, ne primajući pljesak za dobro sjeme koje siju, jer drugi to jedva da će primijetiti, niti će si do kraja znati protumačiti taj bonus odor Christi⁷⁹, koji se neizbježno mora širiti iz života moje djece.