Ali kako će postići da se ostali građani katolici redovito odriču svojih prava, da bi se podvrgnuli monopolu koji nema razloga postojati? Postižu to, mnogo puta, onim što ćemo nazvati obmanom, premda ja ne želim suditi o dobroj vjeri s kojom djeluju. Obmana se sastoji u tome da se katolike zbunjuje tražeći od njih to beskorisno i besmisleno jedinstvo u stvarima mišljenja, u ime potrebnoga i logičnoga jedinstva u onome što se tiče vjere i morala Crkve.

Dobro organiziranim političkim kampanjama uspijevaju smesti javno mnijenje, stvarajući uvjerenje da samo oni mogu biti bedem, obrana Crkve u onim konkretnim okolnostima svoje zemlje. Katkada čak stvaraju – i zatim održavaju koliko god dugo mogu – umjetno stanje opasnosti, kako bi se građani katolici lakše uvjerili u potrebu da žrtvuju svoja slobodna vremenita opredjeljenja i podupru stranku koja je službeno preuzela obranu Crkve.

Neka vas ne čudi što je katkada obmana tako vješta da je ni same crkvene vlasti ne zamijete, pa čak i na neki način podupru tu konfesionalnu stranku, osnažujući tako službeno njezin karakter i njezinu težnju da se nametne savjestima vjernika.